Luyện nghe bài hát Iz Dana U Dan

Kol'ko nisko idemo, moze li nize
mozda nam se dig'o zanos, al' nam se ne dize
dani ponosa i i minusa na tekucem
mi ne zivimo, mi
sta ostavljamo nasem narastaju
dugove, racune, kredita nas guse
a nemamo ni
kombiniramo odgodit' placanje, bar za desetak dana
zivot kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad, stara stednja se
na ono bitno, pojela se i popila
bez smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopce zna sto se to noci dogodilo

da pitam, brate
ko ce mi odgovore
reci sta osim
da je moglo gore

Sve te tisuce, hiljadarke, konjanici i
davno na stranu, za neki san da se ostvari
nestali u brojkama, brojke ko snijeg
dok mi smo prezivljavali, zivotne stvari
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni, napokon u drzavi
al' sad smo
dali smo svoje za ovu zemlju i nije nam zao
al' usput se nasao veci od nas
pa pokrao sav
radili, al' nas cijenili
cekali da plate trud sto smo ulozili
di smo sad, opet sve
za kol'ko nisko idemo, od do petka
kol'ko danas nas rad
imali smo, sad nemamo, di smo

Samo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je
da pitam, brate
ko ce mi dat'
reci bilo sta da je moglo biti gore

I di smo
jos cekamo bolje
mozda naivno se nadamo stvarima
dok cijeli sistem zakazuje
nema da nas stiti
postene vlasti, sve sami konvertiti
obecanja su jeftina a zivot je skup
pa su uzor kriminalci, sta ces, nije glup
hoce standard, hoce lovu, zivit', hoce sve
a to cekaju i cekaju, i cekaju i
jer smisla, rezije su visoke
minus je
sve to traje predugo, narod
jedni kukaju sto jucer bolje neg' danas
drugi divljaju, dok ih puca nacionalni zanos
i pitam te, te di smo sad
dalje na crno ispod cijene, al' do kad
ko ce dostojanstvo, ko ce platit' punu cijenu
dat' nam tol'ko vrijedimo
da jednom krenu
vise gubimo strpljenje, samo probleme
sve sto smo nemamo, i tesko nam je breme
pa na svatko zapita se
nisko spao sam
pa onda ostat' ponosan

Samo iz dana u dan
i svaki san nestao je izbrisan
koga da pitam,
ko ce mi dat'
reci bilo sta da je moglo biti gore

I reci mi da smo mogli promijeniti
(reci mi, te)
i da ce djeca sto dolaze nasljedje za ponijet'
i mi da nismo sve dobro unistili
i da cu
mirno spavati.. od

Reci mi da izgraditi, da nije prekasno
i ako zakazem daj mi snage, stvorit' nesto
i vec volio bih otvorit' oci, pa da budem zahvalan
al' ne pa stisnem zube, i hodam iz dana u dan